Društvene prilike

Na prostoru Poljica je kako bi se osigurao temeljni cilj svakog društva - opstanak, osnovana Župa, Knežija, a poslije se naziva Poljička republika. Poljičko društvo bilo je podijeljeno na više slojeva: slobodne plemiće, slobodne pučane, neslobodne kmetove i vlahe.

Plemići
Poljički plemići imaju različito podrijetlo pa su prema tome didići i vlastela. Potomci kralja Miroslava su poljički didići, oni su koljenovići i imaju pravo na didovinu (zemljišna dobra). Didići su Hrvati, a njihov jezik je hrvatski.
Naziv za plemiće koji su se iz drugih krajeva hrvatske naselili u Poljica je vlastela. Iz početka su ih nazivali ugričići jer su dolazili iz krajeva pod Ugarskom. Vlastela je mogla postati dio poljičkog stola ali je za to trebala pristanak poljičkog zbora plemića.

Pučani
Pučani su bili slobodni seljaci koji su se zatekli na poljičkom prostoru. To su uglavnom Slaveni koji su se doselili u prvom seobenom valu, prije Hrvata koji su došli s drugim valom. Pučani su mogli biti svjedoci i imali su pravo na nasljeđivanje, ali nisu mogli biti dio poljičkog stola.

Vlasi
U Poljicima su živjeli i Vlasi koji potječu od Romana. Pretežno su se bavili stočarstvom.
Poljičanin je, po Poljičkom Statutu, mogao držati Vlaha kod sebe, o svom trošku i uz uvjet da postoji međusobni dogovor. Vlasi su spadali u puk iz čega je proizlazilo pravo na sudjelovanje u narodnim zborovima. S vremenom su Vlasi nestali iz poljičkog života.

Feudalizam
U Poljicima feudalizam nije nailazio na potporu. Uspio je prodrjeti u nekoliko sela koja su bila u rukama Splita i naseljena pučanima. Prije osamostaljenja u Poljicima su bili robovi koji su kasnije postali kmetovi. Premda nisu bili slobodni imali su povlastice riješene poljičkim statutom. Mogli su imati pokretni i nepokretni posjed, napustiti gospodara i imali su pravo na suđenje pred sudom kao i svi ostali.

Ustrojstvo vlasti

Na čelu Poljičke župe, knežije ili republike je bio veliki knez. U vladi, koja se nazivala Poljički stol, bili su uz kneza vojvoda i četiri prokuratora (suca). Vlada je imala i svoje pomoćnike: kančelira (pisara) i pristava. Kančelir je imao stalnu plaću, nije imao pravo glasa i bio je oslobođen od svih davanja. Pristav je imao važnu ulogu u sudskim sporovima a njegovi iskazi su uživali javnu vjeru.
Vlada se birala svake godine 23. travnja na blagdan sv. Jure na Gracu. Prije dolaska na Grac, tog jutra, Poljičani su svaki u svom katunu birali svog katunara - kandidata za velikog kneza. Predstavnike za velikog kneza su birali didići, a mogli su birati između sebe i vlastele. Didići su birali i dva prokuratora iz redova vlastele, a vlastela dva od didića.
Velikog kneza birali su odabrani katunari između sebe, njih dvanaestorica. Biralo se bacanjem kamenčića na kumparane. Svaki od njih stavio bi svoj kaput- kumparan ispred sebe. Onaj na čiji kaput bi palo najviše kamenčića bio je novi Veliki knez.
Takav izbor, koji je bio prožet demokratičnošću, neposrednim odlučivanjem naroda, je bio jedini u Europi u to doba.
Knez je biran na razdoblje od godinu dana, nakon čega je mogao biti ponovo izabran. Prije izbora novog kneza bio je običaj da se prošlogodišnji knez javno ispriča i zahvali Poljičanima na povjerenju. To je također jedinstven slučaj u vladavini tog doba i pokazatelj velike odgovornosti koju je knez imao prema narodu.
Poljički knezovi su stanovali u svojoj kući a poslove obavljali na terenu. To je razlog zbog kojeg su se mali i veliki pečat te dokumenti čuvali u škrinjici koja bi se predavala novom knezu. Prije no što preda škrinjicu kančelir bi pregledao njen sadržaj.

Zakonodavna vlast

U Poljicima je bila odvojena zakonodavna od upravne i sudske vlasti. Zakonodavna vlast je bila u rukama narodne skupštine u kojoj su bili: poljički stol, katunari, punoljetni plemići, doseljena vlastela i, prema ispravi od 20. ožujka 1662., slobodni pučani. U iznimnim slučajevima pozivali su i kmetove i vlahe.
Kodifikaciju narodne skupštine prošao je i poljički statut u kojem je često pisano:
I ovo odlučiše Poljičani zajednički.

Vojska

Poljica su imala narodnu vojsku koja nije bila stalna niti je imala posebne pripreme i vježbe. U vojsci je bio svatko tko je mogao rukovati oružjem uključivši i žene. Za vrijeme borbi vojskom je upravljao knez ili vojvoda. Iako nije bilo posebnog vježbanja, Poljičani su bili u dobroj spremi zbog međusobnih hrvanja i nadmetanja. Vojne koncepcije vojvode i kneza bile su vrlo dobro zamišljene uključivale su posebnosti terena i trenutne mogućnosti.

Simboli i običaji

Glavni simboli u Poljicima su bili: škrinjica, pečat i barjak Poljica. Poljičani su imali razne svetkovine, brgulje, procesije, štovanja…

Novac

Za vrijeme Poljičke Republike (1444. 1807.) vrijedio je mletački novčani sustav. Osnovna novčana jedinica, kako navodi Poljički statut; je bila libra.